Radni spor naknada troškova

Naknada troškova prevoza zaposlenom

Prema Zakonu o radu zaposleni ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada, u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio na svoj teret sopstveni prevoz zaposlenih. Naknada troškova odlaska i dolaska na posao mora biti u skladu sa opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu.

Radni spor naknada troškova

Ko ima pravo na naknadu troškova prevoza?

Svi zaposleni koji imaju realan trošak prevoza dolaska na posao i odlaska sa posla (dakle kada poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz) imaju pravo na naknadu troškova prevoza jer je to trošak angažovanja zaposlenog koji snosi poslodavac.

Ukoliko zaposleni faktički ne radi (na bolovanju je ili je odsutan sa posla iz drugih razloga) nema pravo na naknadu ovih troškova jer oni nisu mogli ni nastati.

Da li zaposleni ima pravo na naknadu troškova prevoza ukoliko živi blizu mesta rada?

Naknada troškova je naknada stvarnih troškova, dakle troškova koji su zaista nastali. U slučajevima kada zaposleni živi blizu mesta rada i nema stvarne troškove prevoza dolaska i odlaska nema pravo na naknadu troškova prevoza.

Zakon o radu i drugi propisi ne preciziraju ove slučajeve, ali sudska praksa je na strani da zaposleni nema pravo na naknadu troškova prevoza ukoliko je njegovo mesto stanovanja takvo da mu objektivno nije potrebno korišćenje prevoznog sredstva. Poslodavci najčešće opštim aktom utvrđuju šta se smatra blizinom u ovakvim slučajevima.

Udaljenost se u praksi definiše brojem stajališta javnog gradskog prevoza (npr. jedan ili dva autobuska stajališta) ili definisanje blizine prema stvarnoj udaljenosti (npr. 500 metara ili kilometar).

Da li lice koje je angažovano na privremenim i povremenim poslovima ima pravo na naknadu troškova prevoza?

Lice koje je angažovano na obavljanju privremenih i povremenih poslova (pp poslovi) ne smatra se zaposlenim. Samim tim, u smislu zakona o radu nema pravo na naknadu troškova kao što ima zaposleno lice.

Uvek postoji mogućnost da se ugovorom odredi da će i lice koje radi van radnog odnosa imati pravo na naknadu troškova prevoza.

Kako preseljenje zaposlenog tokom radnog odnosa utiče na naknadu troškova prevoza?

Visina koju poslodavac mora da isplati zaposlenom na ime naknade troškova prevoza se određuje u trenutku zaključenja ugovora o radu. Ukoliko tokom trajanja ugovora o radu zaposleni promeni mesto svog stanovanja i trošak prevoza se uveća poslodavac nema obavezu da zaposlenom isplaćuje razliku u odnosu na ugovorenu.

Naime, u ovakvim situacijama Zakon štiti poslodavca i ostavlja opciju da razliku u visini naknade troškova poslodavac mora da isplaćuje zaposlenom jedino u slučaju da je nakon preseljenja zaposlenog da pristao na to.

Visina naknade troškova prevoza

Način na koji zaposleni putuje od mesta stanovanja do posla nije od uticaja na određivanje visine troška prevoza (Presuda Apelacionog suda u Nišu – Gž1 br. 2198/2018). Zakon je jasan i propisuje da zaposlenom pripada naknada u visini cene javnog saobraćaja bez obzira da li je koristio taksi prevoz, sopstveno vozilo ili drugo sredstvo. Naravno, poslodavac uvek može zaposlenom dati veća prava u odnosu na ona koja mu pripadaju na osnovu zakona.

To znači da u praksi poslodavac može opštim aktom (Pravilnik o naknadi troškova prevoza) ili ugovorom o radu preuzeti na sebe obavezu da zaposlenom naknadi troškove koji su veći od cene prevozne karte u javnom gradskom prevozu.

U navedenom slučaju zaposlenom može naknaditi trošak taksi prevoza ili goriva za upotrebu sopstvenog vozila u fiksnom mesečnom iznosu ili za određenu utrošenu količinu goriva.

­­­­

Šta uraditi ukoliko poslodavac ne isplaćuje naknadu troškova prevoza?

Imajući u vidu da zaposlenom ova naknada pripada na osnovu zakona, opšteg akta poslodavca ili ugovora o radu, kao i da ova obaveza nije uslovljena posebnim zahtevom zaposlenog ukoliko poslodavac ne isplati naknadu troškova, zaposleni može tužbom, u parničnom postupku pred mesno nadležnim Osnovnim sudom tražiti da sud obaveže poslodavca za isplatu ovih troškova.

U ovim postupcima naša je preporuka za zaposlenog da u postupku naplate troškova prevoza angažuje advokata za sastav tužbe i zastupanje pred sudom.

U radnom sporu, zaposleni svoje pravo na naknadu troškova dokazuje ugovorom o radu, aktima poslodavca kao što je pravilnik o utvrđivanju naknade troškova prevoza, kao i uverenjem MUP-a o kretanju mesta prebivališta ili boravišta, dokazima da je koristio prevoz, a sve kako bi sud mogao da utvrdi da je zaposleni imo realne troškove prevoza. Naravno, ovo su samo neki od dokaza koji služe sudu da u radnom sporu utvrdi eventualne sporne činjenice između tužioca i tuženog.

Rok zastarelosti za tužbu u postupku ostvarivanja ovog prava zaposlenog iznosi 3 godine od trenutka nastanka svake pojedinačne novčane obaveze poslodavca. U slučaju kada bi zaposleni tužio trenutnog ili bivšeg poslodavca zbog neisplaćivanja troškova prevoza nakon isteka ovog roka sud bi odbio ovakav tužbeni zahtev zaposlenog, pod uslovom da poslodavac u bilo kom trenutku do zaključenja glavne rasprave istakne prigovor zastarelosti.

Cene pružanja pravnog saveta i zastupanja naknade troškova prevoza zaposlenom možete pročitati na našoj stranici – advokatska tarifa.

 

Datum: 18.05.2020.

Scroll to Top