Advokat Beograd savetuje kompanije

Advokat ili knjigovođa

Koja je razlika između advokata i knjigovođe? Zašto knjigovođe pružaju pravne usluge? Da li knjigovođa ima potrebna znanja da sačinjava ugovore i opšte akte? Da li kompaniji treba advokat ili knjigovođa? Ovo su neka od pitanja na koja ćemo u tekstu koji sledi dati odgovore.

Činjenica je da firme u Beogradu, ali i drugim delovima Srbije (uglavnom mala i srednja preduzeća) neretko angažuju knjigovođu da im obavi posao, a za koji bi zapravo trebalo da angažuju advokata. Knjigovođu najčešće angažuju kako bi im sačinjavao različite ugovore, pravilnik o radu, ili da im pomogne oko osnivanja firme/filijale i slično. Nakon što određeni pravni posao bude urađen često na nestručan način, dolazi do većeg problema – do učinjenog prekršaja, krivičnog dela, ili pak do skupog i dugotrajnog parničnog postupka, kao i ostalih propratnih komplikacija.

Posledično tome, po pravilu te iste kompanije traže pomoć advokata kako bi ih “izvukao” iz problema u kojem su se našli.

Razmenjujući iskustva sa mnogim kolegama advokatima iz Beograda, došao sam do zaključka da se ovakvi postupci kompanija po obrascu ponavljaju.

Zašto knjigovođe pružaju pravne usluge?

Najjednostavniji odgovor je da je to zbog zarade. U Beogradu je konkurencija između knjigovođa velika. Usled toga, mnoge knjigovođe se služe nedozvoljenim načinima poslovanja koji podrazumevaju uključivanje pružanja pravne pomoći u “paket” svojih usluga.

Takve usluge najčešće obuhvataju sastavljanje ugovora u privredi ili ugovora o radu, sastavljanje aneksa ugovora, sastavljanje pravilnika o radu, preduzimanja radnji pred APR-om i slično. Dakle, iz navedenog se zaključuje da se takve pravne usluge najčešće odnose na oblast radnih odnosa i privrednog prava.

Advokat Beograd savetuje kompanije

Pravna pomoć kao veština ili šablon?  

Većina knjigovođa nažalost smatra da je pravo šablon, te da je i sastavljanje ugovora ili pravilnika o radu (kao jedan mali segment onoga što pravo podrazumeva) šablonski posao. Tokom svog rada svakodnevno dolaze u dodir sa ugovorima o radu, ugovorima o prodaji robe, raznim pravilnicima i slično. Posledica je da usled toga bivaju površno upućeni u to koji su bitni elementi takvih ugovora i šta svaki od njih manje ili više mora da sadrži. Dodatno, na internetu postoji mnogo „draftova“ takvih dokumenata, pa smatraju da je ispravno samo izmeniti određene podatke i dostaviti to klijentu kao njihov gotov proizvod.

Navedeni pristup je pogrešan. Pravo nije šablon. Advokatura nije veština koja se uči uz drugi posao ili na internetu. Najlakše je izmeniti u „draftu“ pronađenom na internetu određene podatke i dobiti gotov, primera radi, ugovor. Međutim ovakvi „draftovi“ ne mogu predvideti potencijalne probleme i regulisati specifične i raznovrsne životne situacije. To je jedan od glavnih zadataka advokata – da namere i želje klijenata pravno oblikuje kako bi bio zadovoljen njihov poslovni plan.

Zašto da angažujem advokata ako već imam knjigovođu?

Ovo pitanje će neretko postaviti svaka kompanija. Odgovor je jednostavan: za razliku od knjigovođa, advokati mogu da na osnovu svog znanja i iskustva predvide šta se u nekom pravnom odnosu može desiti. Posledično tome, od samog početka mogu bolje da zaštite interese svojih klijenata od neželjenih posledica. Takođe, sastavni deo pružanja pravnih usluga je uvek i upozorenje klijentu da njegov postupak eventualno može proizvesti negativne posledice po samo poslovanje, a sve ovo sa konkretnim mehanizmima zaštite klijentovih interesa.

Da je jednostavno, na primer, uneti u ugovor klauzulu zabrane konkurencije ili sastaviti kompleksan ugovor o kupoprodaji robe sa sredstvima obezbeđenja, advokati ne bi bili potrebni.

Advokati su se školovali dugi niz godina, položili su pravosudni i advokatski ispit, upravo kako bi imali takva specifična znanja i veštine.

Odgovornost za štetu advokata

Još jedna bitna razlika između knjigovođe i advokata je odgovornost advokata za eventualno nastalu štetu. Prema samom Zakonu o advokaturi, advokati odgovaraju za štetu koju bi svojim radom naneli klijentu. Svaki advokat je osiguran od profesionalne odgovornosti.

Dakle, ako se dogodi da klijent pretrpi štetu zbog postupanja advokata prilikom pružanja pravne pomoći ili zastupanja, klijent je u mogućnosti i da je jednostavno naplati. Ako, sa druge strane, pravnu uslugu pruži knjigovođa, klijent ostaje nezaštićen jer knjigovođa nije osiguran za takve slučajeve. Posledica je da bi nastala šteta pala upravo na teret klijenta.

Da li je kompaniji potreban advokat ili knjigovođa?

Idealno bi bilo da svaka kompanija ima u svom timu i knjigovođu i advokata, to jest dva stručnjaka u specifičnim oblastima kojima se bave. Međutim, takva pojava je nažalost retkost. Navedeno je posledica toga što oba stručnjaka predstavljaju trošak koje kompanije nastoje da smanje.

Firme angažuju knjigovođu zato što one same nemaju potrebno znanje o vođenju knjiga, sastavljanju finansijskih izveštaja, smanjenju dobiti radi umanjenja poreskih obaveza, drugim poreskim aspektima poslovanja i slično. Iz ovih razloga je prva adresa za svaku kompaniju knjigovođa (posebno za startup kompanije). Naravno, ovo je sasvim ispravno rezonovanje i postupanje.

Međutim, kada dođe do potrebe za pravnom pomoći, kompanije se ne vode istom logikom. Drugim rečima, najčešće zanemare važnost angažovanja stručnog lica – advokata, za pitanje koje se pojavi iz domena prava. Stoga, u najvećem broju slučajeva, kompanije će se najpre obratiti knjigovođi, budući da već snose trošak njegovog angažovanja i s obzirom da su sa njim u svakodnevnom kontaktu. Dakle, vodeći se na prvom mestu ekonomskim razlozima, sasvim je logično iz ugla jedne kompanije da sa knjigovođom dogovori (odmah ili neretko spontano) pružanje potrebnih pravnih usluga, misleći da to nije nešto što knjigivođa ne bi mogao kvalitetno da obavi. Kao posledicu svega navedenog, imamo situaciju da ovakvo postupanje kompanija većina knjigovođa ohrabruje i opravdava, naročito jer kroz to vidi mogućnost za sopstvenu dobit.

Navedeno ima dvostruko negativne posledice – po samu kompaniju (koja nestručnim pružanjem pravne pomoći od strane knjigovođe dolazi u potencijalni problem), ali i po advokata (koji će se naći u situaciji da ispravlja propuste onda kada za njih možda već bude kasno).

Praksa je pokazala da kompanije najčešće angažuju advokata upravo onda kada već nastane problem. Funkcija advokata nije samo da “vadi” klijenta iz problema, već da učini da do problema uopšte ne dođe. Stoga, mora se imati u vidu činjenica da kada je advokat angažovan onda kada već postane kasno (i kada mu je zbog ranijih postupaka klijenta drastično sužen manevarski prostor), uvek postoji veći rizik da dođe do negativnog ishoda za klijenta.

Zbog svega navedenog je bitno da advokat od početka poslovanja kompanije bude uključen u svaki segment poslovanja klijenta i da svojim blagovremenim i stručnim savetima spreči nastajanje problema. Ono što je praktičan problem sa kojim se susrećemo jeste da klijenti često ne vide benefit ovakvog postupanja.

Naime, kada advokat svojim radom od samog početka poslovanja klijenta spreči nastajanje problema, pozitivne strane su brojne. Samo neke od njih navodimo u nastavku:

  1. Sprečavanje rasipanja vremena zaposlenih;
  2. Sprečavanje nastajanja troškova eventualnih sudskih postupaka;
  3. Pravni odnosi su od samog početka zakonito formirani, pa su efekti onakvi kakve je klijent želeo da postigne;
  4. Stvoreno je zakonito, a samim tim i društveno odgovorno poslovanje klijenta.

Zašto advokat to može, a knjigovođa ne? Iz razloga što je advokat pored osnovnog obrazovanja, završio pravni fakultet, obavio pripravnički staž, položio pravosudni ispit, položio advokatski ispit i svakodnevno se kroz svoj posao bavi praktičnim aspektom ovakve problematike.

Najprostije objašnjeno, razlika između advokata i knjigovođe je kao razlika između stomatologa i doktora. Niko neće posetiti stomatologa zbog problema sa srcem ili reumom. Pitati knjigovođu za savet povodom pravnog problema je kao pitati stomatologa o srčanim problemima (naravno, on može da iskaže svoje mišljenje koje je površno, ali izostaće profesionalno razumevanje problema, adekvatan odabir načina lečenja, adekvatno savetovanje i na kraju, saniranje problema).

Cilj ovog teksta je da osvestimo i kompanije i knjigovođe da je praksa pružanja pravnih usluga od strane knjigovođa iz ugla propisa i iz ugla društvene odgovornosti neprihvatljiva jer:

  • Knjigovođa nema potrebna stručna znanja za pružanje pravne pomoći
  • Knjigovođa čini krivično delo ukoliko takve usluge naplaćuje
  • Knjigovođa nije odgovoran za štetu koja može da nastupi za klijenta

Šta „kaže“ zakon?

Kako bismo napravili jasnu razliku između posla za koji je obučen advokat i sa druge strane knjigovođa neophodno je sagledati i važeće propise.

Advokati prema samom Ustavu Republike Srbije pružaju pravnu pomoć.

Navedeno je regulisano u odredbi člana 67. stav (2) Ustava Republike Srbije, koji glasi: Pravnu pomoć pružaju advokatura, kao samostalna i nezavisna služba, i službe pravne pomoći koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave, u skladu sa zakonom.

Nakon Ustava, Zakon o advokaturi, kao propis koji detaljno uređuje rad advokata i advokatsku profesiju, u članu 3. propisuje da pružanje pravne pomoći od strane advokata obuhvata:

  1. davanje usmenih i pismenih pravnih saveta i mišljenja;
  2. sastavljanje tužbi, zahteva, predloga, molbi, pravnih lekova, predstavki i drugih podnesaka;
  3. sastavljanje ugovora, zaveštanja, poravnanja, izjava, opštih i pojedinačnih akata i drugih isprava;
  4. zastupanje i odbranu fizičkih i pravnih lica;
  5. posredovanje u cilju zaključenja pravnog posla ili mirnog rešavanja sporova i spornih odnosa;
  6. obavljanje drugih poslova pravne pomoći u ime i za račun domaćeg ili stranog fizičkog ili pravnog lica, na osnovu kojih se ostvaruju prava ili štite slobode i drugi interesi.

Činjenica da jedino advokati mogu pružati pravnu pomoć uz naknadu je regulisana i Krivičnim zakonikom koji u članu 342. definiše krivično delo nadripisarstva: „Ko se neovlašćeno i uz naknadu bavi pružanjem pravne pomoći, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine“.

Dakle, ako knjigovođa naplati posredno ili neposredno npr. sastavljanje ugovora, učinio je krivično delo nadripisarstva koje se goni po službenoj dužnosti.

Imajući u vidu navedene propise, jasno je da je zakonodavac prepoznao advokaturu kao jedinu službu koja je stručna i sposobna da zaštiti pravne interese fizičkih lica i kompanija, kao i da za to ostvaruje  odgovarajuću finansijsku nadoknadu.

Zaključak iz ugla advokata

Mi, advokati takođe angažujemo knjigovođe da nam pružaju usluge iz svoje oblasti, ali se svakako nećemo njima obratiti ako nam, primera radi, treba pomoć za oblast prava kojom se ne bavimo dovoljno u svojoj praksi. U takvim slučajevima ćemo uvek konsultovati kolege advokate koji su stručnjaci u konkretnoj oblasti. Ovo radimo iz razloga jer je pravo široka oblast i za advokate, zbog čega je većina nas fokusirana na dve do tri povezane grane prava.

Ovaj tekst nema za cilj da umanji značaj knjigovođa za poslovanje jedne kompanije. Naprotiv, knjigovođe su jako bitan faktor u svakoj kompaniji, ali u oblasti računovodstva. Sa druge strane, advokati su neizostavni faktor za poslovanje kompanije kada se pojave pravna pitanja, odnosno nastane potreba za  pravnom pomoći.

Umesto da sledeći put kad imate potrebu za pravnom pomoći pozovete svog knjigovođu, preporučujemo da na sledećem linku „bacite“ pogled na spisak advokata Advokatske komore Beograda kako bi izabrali pravog stručnjaka za svoja pravna pitanja.

Autor: Advokat Pavleski Aleksandar

Datum: 06.04.2020.

Scroll to Top