Advokat za radno pravo

Uvećana zarada

Zakonom o radu svakom zaposlenom je garantovano pravo na odgovarajuću zaradu, samim tim i na uvećanu zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. Pritom, svim zaposlenima koji rade kod određenog poslodavca garantuje se jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod tog poslodavca.

Pravo na zaradu je u Zakonu o radu detaljno uređeno, imajući u vidu da se u vezi sa ostvarivanjem ovog prava, i uopšte pojmom zarade, mogu postaviti brojna pitanja. Jedno od tih pitanja jeste i pravo na uvećanu zaradu, koje će biti objašnjeno u ovom tekstu.

Naime, nesporno je da svaki zaposleni ima pravo na zaradu za obavljeni rad i vreme provedeno na radu. Pojam zarade u ovom smislu, pored osnovne zarade, obuhvata i zaradu za radni učinak, ali i uvećenu zaradu.

Tako, u Zakonom propisanim situacijama, zaposlenom se na ime zarade plaća veći iznos, odnosno, zaposleni ima pravo na uvećanje zarade, a sve na propisani način.

Elementi za utvrđivanje uvećane zarade se moraju navesti u ugovoru o radu, a promena ovih elemenata može biti razlog za poslodavca da zaposlenom ponudi zaključenje aneksa ugovora o radu, o čemu možete pročitati više u našem tekstu Aneks ugovora o radu .

Advokat za radno pravo

Ko ima pravo na uvećanu zaradu?

Pravo na uvećanu zaradu ima svaki zaposleni. Međutim, Zakon o radu jasno definiše kada zaposleni ima to pravo.

Takođe, zakonodavac propisuje u kojoj meri dolazi do uvećanja zarade s obzirom na svaki osnov uvećanja, i to tako što propisuje određene procente uvećanja. Osnovica za obračun uvećanja jeste osnovna zarada zaposlenog.

U tom smislu, pravo na uvećanu zaradu zaposleni ima u sledećim situacijama i u sledećem procentu:

  1. za rad na dan praznika koji je neradni dan – najmanje 110% od osnovice
  2. za rad noću – najmanje 26% od osnovice. Zaposleni ima pravo na uvećanje ove vrste samo ukoliko poslodavac prilikom utvrđivanja osnovne zarade nije vrednovao činjenicu da će zaposleni raditi noću.
  3. za prekovremeni rad – najmanje 26% od osnovice
  4. po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca, odnosno za minuli rad – najmanje 0,4% od osnovice.

Uvećanje zarade po ovom osnovu se ostvaruje i u slučaju da je poslodavac usled sprovedene statusne promene prestao da postoji. U tom slučaju, vreme koje je zaposleni provedeo na radu kod poslodavca prethodnika se računa prilikom obračuna minulog rada kod poslodavca sledbenika. Naravno, navedeno pravilo se primenjuje samo ukoliko je poslodavac pravno lice, te je podložan statusnim promenama.

Naglašavamo da Zakon o radu propisuje minimalni procenat uvećanja. Dakle, uvećanje ne može biti manje od procenta koji je propisan Zakonom o radu, ali može biti veće, naravno, ukoliko poslodavac donese takvu odluku. Ovakvo tumačenje je u skladu sa odredbom istog Zakona, prema kojoj opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada za zaposlenog od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

Naravno, moguće je da zaposleni ostvari pravo na uvećanu zaradu po više Zakonom propisanih osnova. Na primer, na dan praznika je radio noćnu smenu. U toj situaciji, procenat uvećane zarade ne može biti niži od zbira procenata po svakom od osnova uvećanja. Tako, u navedenom primeru, procenat uvećane zarade iznosi najmanje 52% od osnovice, odnosno osnovne zarade.

Koje su opcije zaposlenom na raspolaganju ako poslodavac ne isplaćuje uvećanu zaradu?

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati uvećanu zaradu ukoliko su za to ispunjeni svi navedeni zakonski uslovi. Ukoliko u toj situaciji poslodavac odbije da zaposlenom isplati uvećanu zaradu, jasno je da mu neopravdano uskraćuje jedno od zakonom garantovanih prava. U tom slučaju, zaposleni ima pravo da nadležnom sudu podnese tužbu, kojom će zahtevati od suda da obaveže poslodavca da mu isplati odgovarajući iznos na ime uvećane zarade.

Kako je u pitanju radni spor, zaposleni tužbu može podneti sudu koji je nadležan za područje na kojem poslodavac ima prebivalište, odnosno sedište, ukoliko je u pitanju pravno lice, kao i sudu na čijem se području rad obavlja ili se obavljao.

Naglašavamo da zaposleni ovu tužbu može podnetu u roku od tri godine od dana nastanka obaveze poslodavca, jer po proteku ovog roka potraživanje zaposlenog zastareva.

Svakako, preporučujemo zaposlenom da u postupku naplate uvećane zarade angažuje advokata za potrebe sastavljanja tužbe i zastupanja pred sudom.

Cene pružanja pravnog saveta i zastupanja u postupcima zbog neisplaćenih uvećanih zarada možete
pročitati na našoj stranici – advokatska tarifa.
Scroll to Top