Razvod braka

Tužba za razvod braka

Brak se razvodi u sudskom postupku. Razvod braka počinje na 2 načina – podnošenjem tužbe za razvod braka ili podnošenjem predloga za sporazumni razvod braka. U oba slučaja brak prestaje, odnosno smatra se razvedenim, danom pravnosnažnosti presude koju donosi sud.

Razlika između ova dva postupka je u tome što postupak pokrenut predlogom za sporazumni razvod braka traje kraće, a samim tim je i jeftiniji od postupka za razvod braka pokrenutog tužbom.

Razvod braka

  • null

    Koji su najčešći razlozi za razvod braka?

    Pravo na iniciranje bračnog spora, odnosno pokretanje postupka razvoda braka tužbom, imaju oba supružnika iz sledećih razloga:

    • Ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa
    • Objektivna nemogućnost ostvarivanja zajednice života supružnika

    Ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa i objektivna nemogućnost ostvarivanja zajednice života supružnika zapravo obuhvata neograničen broj konkretnih razloga. Razlozi mogu biti na primer komunikativne prirode i to: neslaganje naravi supružnika, nemogućnost dogovora povodom porodičnih finansija, vaspitanja dece, raspolaganja imovinom i tako dalje.

    Dalje, mogu postojati razlozi koji se tiču bezbednosti jednog od supružnika ili dece kao što je pojava nasilja u porodici. Takođe, česti je razlog preljuba ili emotivno-seksualna udaljenost, činjenica da jedan od supružnika vodi poročan život, da ne doprinosi porodičnom budžetu i tako dalje.

    U samom postupku razvoda i činjenice da li će do razvoda uopšte doći suštinski nije bitno ko je od supružnika „kriv“ za razvod. Zadatak suda je da se uveri da je do poremećenosti bračnih odnosa došlo i da dotadašnji supružnici ne mogu da ostvare zajednicu života jedno s drugim zbog čega je opravdano razvesti brak.

  • null

    Koji su uslovi za razvod braka tužbom?

    Postoje dva uslova za razvod braka tužbom: postojanje razloga za razvod (o čemu smo pisali u prethodnim redovima) i podnošenje tužbe nadležnom sudu.

    Ukoliko supružnici ne mogu da se sporazumeju podeli zajedničke imovine, starateljstva nad decom i visine alimentacije, izvesno je da će jedan od njih podneti tužbu za razvod braka.

    Takođe, moguće je da postoji nesaglasnost supružnika u pogledu samog prestanka braka, odnosno dešava se da jedan od supružnika želi da brak prestane, a drugi to ne želi. U tom slučaju, supružnik koji smatra da se svrha braka više ne ostvaruje, odnosno da je zajednički život nemoguć, može podneti tužbu za razvod braka.

  • null

    Kako se podnosi tužba za razvod braka?

    Prema Porodičnom zakonu, tužbu za razvod braka može podneti bilo ko od supružnika. Međutim, kada je reč o poslovno nesposobnom supružniku (licu pod starateljstvom), njegov staratelj može podneti tužbu za razvod braka samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.

    Pritom, naglašavamo da supružnici mogu podneti tužbu za razvod braka čak i nakon potpisivanja pismenog sporazuma o razvodu.

    Tužba se podnosi osnovnom sudu na čijem području je prebivalište tuženog supružnika, s tim da se može podneti i onom osnovnom sudu na čijem području su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište.

    Ukoliko je jedan od supružnika preminuo, njegovi naslednici ne mogu podneti tužbu za razvod braka i tako pokrenuti brakorazvodnu parnicu. Međutim, ukoliko je postupak već počeo, te jedan od supružnika premine pre njegovog okončanja, njegovi naslednici mogu nastaviti ovaj postupak. Dakle, naslednici preminulog supružnika ne mogu pokrenuti postupak za razvod braka, ali mogu nastaviti već započeti postupak.

    U tom smislu naglašavamo da naslednici imaju pravo, ali ne i obavezu da nastave postupak razvoda braka. Tako, ukoliko jedan ili oba supružnika preminu u toku bračnog spora, sud rešenjem obustavlja postupak.

    Naravno, supružnik tužbu može podneti lično, ali i preko punomoćnika, u kom slučaju punomoćje mora biti overeno i izdato samo u te svrhe, odnosno samo radi zastupanja u bračnom sporu.

  • null

    Šta je posredovanje u bračnom sporu?

    Postupak posredovanja u bračnom sporu zapravo obuhvata sledeće postupke:

    1. postupak za pokušaj mirenja (u daljem tekstu: mirenje)
    2. postupak za pokušaj sporazumnog okončanja spora (u daljem tekstu: nagodba)

    Svrha mirenja jeste da se bračni spor ne završi razvodom braka, odnosno da supružnici ipak ostanu u braku ukoliko je to moguće. Prema tome, ukoliko mirenje uspe, smatra se da je tužba za razvod braka povučena.

    Nagodba je sledeći korak ukoliko mirenje ne uspe. Naime, svrha nagodbe je da se nakon razvoda braka odnosi bivših supružnika reše bez konflikta. Tako, smatra se da je nagodba uspela ukoliko supružnici postignu sporazum o vršenju roditeljskog prava i sporazum o deobi zajedničke imovine. Međutim, ukoliko je postignut samo jedan od navedenih sporazuma, nagodba je delimično uspela. Svakako, u presudu o razvodu braka se unosi i sporazum o uspeloj i sporazum o delimično uspeloj deobi.

    Mirenje i nagodba nisu obavezne faze postupka razvoda. Do ovih faza dolazi jedino u slučaju da oba supružnika pristanu na postupak mirenja odnosno nagodbe. Ukoliko bilo koji supružnik ne želi mirenje, do postupka mirenja uopšte neće ni doći.

  • null

    Koje su specifičnosti postupka za razvod braka?

    Postupak za razvod braka, odnosno bračni spor, jeste parnični postupak – pokreće se tužbom radi rešavanja neslaganja, odnosno spora između stranaka, tužioca i tuženog, ovde supružnika. Međutim, bračni sporovi se po određenim procesnim pravilima razlikuju u odnosu na parnice u kojima se primenjuju opšta pravila parničnog postupka.

    Razlike su sledeće:

    • U postupku razvoda braka se ne može izreći presuda zbog propuštanja, kao ni presuda na osnovu priznanja ili na osnovu odricanja.
    • U postupku razvoda braka stranke ne mogu zaključiti sudsko poravnanje.
    • Pravnosnažna presuda u delu u kojem se brak razvodi ne može se pobijati vanrednim pravnim lekovima. Naravno, žalba protiv presude kojom se brak razvodi je dozvoljena, osim ako se stranke nisu odrekle prava na žalbu. U tom smislu, žalba se može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primene materijalnog prava.
    • U postupku razvoda braka tužba se ne dostavlja tuženom na odgovor.
    • Radi donošenja pravilne odluke, sud može utvrđivati činjenice i onda kada one nisu sporne među strankama. Takođe, može samostalno istraživati i one činjenice koje nije iznela nijedna stranka u sporu.
    • U postupcima razvoda braka je isključena javnost.
  • null

    Koje su posledice razvoda braka?

    Nakon razvoda braka, bivši supružnici mogu, ukoliko žele, odmah zaključiti nov brak. Takođe, supružnik koji je prilikom sklapanja braka promenio prezime, može promeniti prezime nakon razvoda braka, ali može zadržati i prezime bivšeg supružnika.

    Takođe, obaveze koje su za supružnike nastale samim sklapanjem braka, poput dužnosti vođenja zajedničkog života, uzajamnog izdržavanja i pomaganja, prestaju kada prestane i sam brak.

    Po pravilu, nakon razvoda, vrši se deoba zajedničke imovine supružnika. Naime, reč je o imovini koju su supružnici stekli radom tokom trajanja zajednice života. Međutim, iako je podela zajedničke imovine uglavnom pravilo nakon razvoda braka, nije reč o posledici razvoda koja nastupa po samom zakonu, niti se o ovom pitanju odlučuje u postupku razvoda braka. Tako, o deobi zajedničke imovine sud odlučuje u posebnom postupku deobe zajedničke imovine, pri čemu kao kriterijum podele uzima doprinos svakog supružnika u sticanju zajedničke imovine.

    Posebno su značajne posledice razvoda braka u odnosu na zajedničku decu supružnika. Naime, u presudi sud mora odlučiti o načinu vršenja roditeljskog prava. U tom smislu, sud odlučuje sa kojim će roditeljem dete živeti, na koji način će održavati lične odnose sa drugim roditeljem, odnosno koliko često i pod kojim uslovima će se dete i roditelj sa kojim ne živi viđati. Takođe, sud odlučuje i o visini doprinosa koji roditelj sa kojim dete ne živi mora da plaća na ime izdržavanja deteta.

    Prema tome, sud je obavezan da u presudi kojom se brak razvodi odluči o vršenju roditeljskog prava. Međutim, sud može, ali ne mora, odlučiti o lišenju roditeljskog prava i merama zaštite od nasilja u porodici. Naime, ove odluke sud donosi samo kada za to postoje zakonom propisani razlozi.

    Naravno, prilikom donošenja odluke o načinu na koji će dete i roditelj sa kojim dete ne živi održavati lične kontakte, kao uostalom i prilikom donošenja svih odluka koje se tiču deteta, sud mora voditi računa pre svega o interesima deteta. Otuda i ne čudi pravilo da sudije koje sude u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima moraju imati posebna znanja iz oblasti prava deteta.

RAZVOD BRAKA SA STRANIM DRŽAVLJANINOM

Ukoliko su supružnici u vreme podnošenja tužbe za razvod državljani iste države, za razvod braka, odnosno sve lične i imovinske odnose supružnika, merodavno je pravo te države. Tako, kada su oba supružnika državljani Republike Srbije, brak se razvodi prema pravilima srpskog prava, kao što se i lični i imovinski odnosi ovih lica uređuju po istim pravilima.
Situacija je drugačija ukoliko su supružnici državljani različitih država. U tom slučaju, prema Zakonu o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (dalje: „Zakon“), njihovi odnosi se uređuju prema pravu one države u kojoj imaju prebivalište. Međutim, može se desiti da supružnici ne samo da nemaju isto državljanstvo, nego nemaju ni prebivalište u istoj državi. U tom slučaju, primenjuje se pravo one države u kojoj su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište, nezavisno od toga gde je prebivalište svakog od njih u trenutku razvoda braka.
Na kraju, ukoliko se ni na jedan od navedenih načina ne može utvrditi koje je pravo merodavno, odnosi supružnika se uređuju prema pravilima srpskog prava.

Dakle, ukoliko je reč o razvodu braka sa stranim državljaninom, srpsko materijalno pravo je merodavno u sledećim situacijama, kada:

  • oba supružnika, bez obzira na državljanstvo, imaju prebivalište u Republici Srbiji
  • supružnici imaju prebivalište u različitim državama, ali je njihovo poslednje zajedničko prebivalište bilo u Republici Srbiji
  • ukoliko je nemoguće utvrditi da li supružnici imaju prebivalište u istoj državi, kao i u kojoj državi su imali poslednje zajedničko prebivalište

 Pritom, Zakonom su propisane i sledeće situacije u kojima se na razvod braka primenjuje srpsko pravo:

  • tuženi supružnik je srpski državljanin i u vreme podnošenja tužbe za razvod braka ima prebivalište u Republici Srbiji
  • supružnik koji podnosi tužbu za razvod braka, odnosno tužilac, je srpski državljanin i ima prebivalište u Republici Srbiji
  • poslednje prebivalište supružnika je bilo u Republici Srbiji, a u vreme podnošenja tužbe za razvod braka tužilac ima prebivalište ili boravište u Republici Srbiji

Koji sud je nadležan za razvod braka sa stranim državljaninom?

Nadležnost suda Republike Srbije za razvod braka postoji pre svega kada tužena strana ima prebivalište u Republici Srbiji, ali i kad tužena strana nema prebivalište u Republici Srbiji uz ispunjavanje jednog od sledećih uslova:
1) ako su oba bračna druga srpski državljani, bez obzira na to gde imaju prebivalište, ili
2) ako je tužilac srpski državljanin i ima prebivalište u Republici Srbiji, ili
3) ako su bračni drugovi imali svoje poslednje prebivalište u Republici Srbiji, a tužilac u vreme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Srbiji.

Ako je tuženi bračni drug državljanin Republike Srbije i ima prebivalište u Republici Srbiji, nadležnost suda Republike Srbije je isključiva.
Nadležnost suda Republike Srbije postoji kod razvoda braka i kad su bračni drugovi strani državljani koji su imali poslednje zajedničko prebivalište u Republici Srbiji ili kad tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji , ali samo ako u tim slučajevima tuženi pristaje da sudi sud Savezne Republike Jugoslavije i ako je po propisima države čiji su državljani bračni drugovi dopuštena ta nadležnost.

U sporovima za razvod braka nadležnost suda Republike Srbije postoji i ako je tužilac sprski državljanin, a pravo države čiji bi sud bio nadležan ne predviđa ustanovu razvoda braka.
Dakle, naše pravo predviđa mogućnost da se nadležnost suda Republike Srbije uvek uspostavi.

Cene pravnog saveta i zastupanja u postupku razvoda braka možete pročitati na našoj stranici – advokatska tarifa.

Takođe, možete nas kontaktirati u vezi porodičnog prava i za detaljnije informacije o uslovima zastupanja u postupcima razvoda braka od strane naše advokatske kancelarije na brojeve telefona +381 11 45 55 731, +381 (0)65 270 74 53 kao i putem e-mail adrese office@pavleski-law.rs.

Scroll to Top