Advokat Aleksandar Pavleski je dao intervju za portal Ona.rs o čestim pitanjima u vezi sa porodičnim pravom u Srbiji, tačnije sa vršenjem roditeljskog prava.

Na pitanje o tome šta je samostalno, a šta je zajedničko vršenje roditeljskog prava, istakao je sledeće:

“Zajedničko roditeljsko pravo je oblik koji se pretpostavlja. Roditeljima prema zakonu nije ograničeno roditeljsko pravo i oni ga vrše zajednički. To su situacije u kojima je par u braku ili vanbračnoj zajednici i ima dete o kome se brine. U takvim situacijama se roditelji dogovaraju oko svih aspekata roditeljskog prava (čuvanje, vaspitavanje, obrazovanje itd.) – dakle roditelji zajednički i sporazumno vrše roditeljsko pravo.

Režim zajedničkog vršenja roditeljskog prava može ostati na snazi i nakon prestanka bračne ili vanbračne zajednice roditelja. Osnovni uslov je da je to faktički moguće u praksi. To će biti moguće kada su oba roditelja saglasna da zajednički vrše roditeljsko pravo, kada poseduju adekvatne roditeljske kapacitete, kada su prevazišli međusobne partnerske konflikte i kada su sposobni da komuniciraju, razmenjuju bitne informacije u pogledu deteta, kao i da postižu sve neophodne dogovore u pogledu deteta. Ovakav način vršenja roditeljskog prava podrazumeva da neće postojati formalno utvrđen model viđanja deteta i utvrđena visina alimentacije jer kao što je pomenuto – dogovor roditelja važi za sve aspekte roditeljskog prava.

Dakle, s obzirom da u ovakvim situacijama roditelji žive razdvojeno, potrebno je da se dogovaraju i koliko dugo i kada će dete provoditi sa jednim, odnosno sa drugim roditeljem, ali i koliko i na koji način će oba roditelja učestvovati u izdržavanju deteta.

Ovakav način vršenja roditeljskog prava podrazumeva da neće postojati formalno utvrđen model viđanja deteta i utvrđena visina alimentacije. Spor nastaje u situacijama kada saradnja i komunikacija roditelja ne postoji ili je teško održiva. Tada sud odlučuje o tome ko će od roditelja samostalno vršiti roditeljsko pravo.“

O izboru deteta sa kojim roditeljem će živeti rekao je:

“Dete može sa 15 godina života izabrati sa kojim roditeljem će živeti i taj izbor će sud najčešće prihvatiti. Međutim, ova želja ne važi bezuslovno. Sud nije dužan da detetovo mišljenje prihvati ako proceni da se detetova želja ne poklapa sa njegovim najboljim interesom. U praksi, dete može izabrati da živi sa roditeljem koji je npr. učinio krivično delo prema njemu ili ima psihičke probleme koji kompromituju roditeljske kapacitete, zbog čega nije najbolji interes deteta da živi sa takvim roditeljem bez obzira što dete to želi.”

Na pitanje o tome koja strana češće pobeđuje, rekao je:

“Ne raspolažemo zvaničnim statističkim podacima, ali iz prakse naše advokatske kancelarije zaključujemo da svakako majke češće samostalno vrše roditeljsko pravo. Treba imati u vidu da u velikom broju slučajeva očevi i ne žele da samostalno vrše roditeljsko pravo jer smatraju da je za dete bolje da tu ulogu ima majka, zbog čega u takvim predmetima i ne postoji „borba“ oko vršenja roditeljskog prava, već je fokus na modelu viđanja i alimentaciji. Svakako, ako bismo i izuzeli slučajeve zajedničkog vršenja roditeljskog prava i slučajeve u kojima očevi ovu ulogu prepuste majci, postoji brojčana prednost na strani majki.”

Ceo intervju možete pročitati na sledećem LINKU.