Kako da naplatim alimentaciju?

alimentacija Imajući u vidu našu dugogodišnju praksu u najrazličitijim oblastima porodičnog prava, ovog puta posvetićemo pažnju prinudnoj naplati alimentacije kao jednom od stalno aktuelnih pitanja.

Razlog pisanja ovog teksta je vrlo jednostavan. Naime, često nam klijenti dođu jer ne dolazi do dobrovoljne naplate alimentacije, ili čak povodom nekog drugog pitanja (problema) koji imaju iz oblasti porodičnog prava, a onda kroz priču sa njima, shvatimo da dužnik izdržavanja mesecima ili čak godinama unazad ne plaća izdržavanja za svoje dete/decu i da klijent po tom pitanju ne radi ništa.

Zašto poverioci često ne preduzimaju radnje radi prinudne naplate dospelih, a neplaćenih alimentacija?
- Poverilac ne zna na koji je način to moguće uraditi
- Poverilac misli da je to skup i dugotrajan postupak
- Poverilac misli da je potrebno da se neplaćanje ponovi određeni broj puta ili da traje određeni vremenski period kako bi mogao pokrenuti neki postupak
- Poverilac misli da će se dužnik izdržavanja u nekom trenutku po tom pitanju promeniti, odnosno da će alimentaciju ipak početi da plaća.
Koji je najbrži način naplate alimentacije?
U ovom tekstu biće obrađen jedan od najbržih i najefikasnijih načina kako da do naplate alimentacije dođete, dok ćemo se u nekom sledećem tekstu osvrnuti i na neke druge, možda ne toliko brze, ali podjednako delotvorne mehanizme.

Najbrži i najefikasniji postupak za naplatu alimentacije svakako je postupak prinudne naplate dospelih a neizmirenih iznosa zakonskog izdržavanja, poznat i kao izvršni postupak za naplatu alimentacije.

Izvršni postupak je regulisan Zakonom o izvršenju i obezbeđenju (u daljem tekstu: „ZIO“), s tim da ukoliko neka pitanja nisu regulisana ovim zakonom, shodno se primenjuje Zakon o parničnom postupku (u daljem tekstu: „ZPP“).
ZIO izvršni postupak definiše kao postupak u kome sudovi i javni izvršitelji prinudno namiruju potraživanja izvršnih poverilaca zasnovana na izvršnim i verodostojnim ispravama.
Kada se pokreće izvršni postupak?
Srpsko pravo u građanskom pravu, pored izvršnog, poznaje još i vanparnični i parnični postupak. Radi se o tri različita postupka koje uređuju različiti zakoni. Ipak, između njih postoji određena veza, naročito ukoliko posmatramo odnos parničnog i izvršnog postupka.

Porodični sporovi su parnični postupci. Pod njima se, za potrebe ovog teksta, prevashodno misli na postupke u kojima se odlučuje o vršenju roditeljskog prava, utvrđivanju visine izdržavanja za dete, ali i kada izdržavanje traži punoletno lice ili izmeni odluke o visini izdržavanja. Ovi postupci se, ukoliko je tužbeni zahtev osnovan, okončavaju donošenjem presude kojom se tužena strana obavezuje da na ime izdržavanja svom detetu/deci plaća određene novčane iznose početkom svakog meseca za tekući mesec.

Presuda je izvršna isprava, a potraživanje iz presude je potraživanje izvršnog poverioca zasnovano na izvršnoj ispravi.

Dakle, neophodan preduslov za pokretanje postupka prinudne naplate zakonskog izdržavanja jeste prethodno postojanje parničnog postupka koji je okončan donošenjem presude – izvršne isprave.

ZIO navodi da sudske odluke – u ovom slučaju presuda, moraju biti izvršne da bi se smatrale izvršnim ispravama i da bi se na osnovu njih pokrenuo postupak prinudne naplate. Da bismo objasnili u kom momentu presuda postaje izvršna, moramo se dotaći i pojma pravnosnažnosti presude. Da bi neka presuda postala izvršna, prethodno mora postati pravnosnažna.

Naime, za svaku presudu donetu u bilo kojoj vrsti postupka postoji mogućnost izjavljivanja žalbe. Isto je i u napred navedenim porodičnim sporovima. Presuda postaje pravnosnažna ukoliko se više ne može pobijati redovnim pravnim lekovima, odnosno ukoliko se protiv te odluke više ne može izjaviti žalba.

Tako, presuda u porodičnim sporovima (kao i u svim drugim parničnim postupcima) postaje pravnosnažna:
- ukoliko je presudu doneo drugostepeni sud,
- ukoliko se lice koje ima pravo na žalbu tog prava odreklo,
- ukoliko je žalba izjavljena u zakonom propisanom roku ali je naknadno povučen, kao i
- ukoliko je protekao rok za podnošenje žalbe, a ista nije izjavljena.
Izvršnost u porodičnim sporovima nastupa u nešto drugačijem momentu nego što je to u drugim sporovima – ona postaje izvršna danom nastupanja pravnosnažnosti. Drugim rečima, ako na presudu nije izjavljena žalba ili se ta žalba više ne može izjaviti, presuda istog dana postaje i pravnosnažna i izvršna.

Da bi takva presuda bila podobna da se na osnovu nje pokrene izvršni postupak, potrebno je da po nastupanju pravnosnažnosti i izvršnosti zatražite potvrdu o tome.

Na predlog stranke, sud, javni beležnik ili drugi organ koji je u prvom stepenu doneo izvršnu ispravu, izdaje potvrdu o pravnosnažnosti (kojom se utvrđuje da je konkretna odluka konačna) – tzv. klauzula pravnosnažnosti i potvrdu izvršnosti (kojom se utvrđuje da je konkretna odluka postala izvršna, odnosno podobna za prinudno izvršenje) – tzv. klauzula izvršnosti.
Kada mogu da pokrenem izvršni postupak?
Vodili ste neki od napred nabrojanih postupaka, u rukama imate pravnosnažnu i izvršnu presudu i konačno mislite da možete da odahnete i da nećete više „imati posla sa sudovima i advokatima“, ali dužnik izdržavanja presudu ne poštuje. Šta onda? Da li odmah možete pokrenuti izvršni postupak? Da li možete takav postupak pokrenuti „prevencije radi“ ili morate čekati da prođe neko vreme? Ako morate čekati, koliko dugo treba da se čeka?

Sve su ovo pitanja koja muče svakoga ko se susreo sa poteškoćama u naplati izdržavanja koje mu pripada.

Do pokretanja izvršnog postupka dolazi onda kada dužnik ne poštuje obavezu utvrđenu sudskom odlukom – presudom. To dalje znači da poverilac – primalac izdržavanja ili zakonski zastupnik primaoca izdržavanja može, ali i ne mora da ga pokrene. Ukoliko, pak, odluči da „natera dužnika da plati ono što duguje“ na primaocu izdržavanja je da pokrene izvršni postupak.

Kako smo već pojasnili, da bismo uopšte mogli da govorimo o pokretanju postupka prinudne naplate alimentacije, prethodno je potrebno:
1. postojanje parničnog postupka, koji se pokreće podnošenjem tužbe nadležnom sudu i
2. presuda doneta u tom postupku, kao izvršna isprava.
U čemu se sve ogleda neispunjavanje obaveze plaćanja alimentacije?
Pored prethodno navedenog, potrebno je da dužnik ne poštuje presudu u delu koji se tiče njegove obaveze plaćanja alimentacije.

To nepoštovanje presude se može manifestovati na više načina:
- dužnik izdržavanja već prvog meseca po donošenju presude nije platio alimentaciju u roku određenom presudom
- dužnik izdržavanja već prvog meseca po donošenju presude nije uopšte platio alimentaciju
- dužnik izdržavanja mesecima (ili čak godinama) po donošenju presude nije platio alimentaciju određenu presudom
- dužnik izdržavanja uplaćuje manje iznose alimentacije od onih određenih presudom
Iz ovoga se može zaključiti da je i samo nepoštovanje roka za plaćanje alimentacije dovoljno da se pokrene postupak prinudne naplate. Jednostavnije rečeno, ako dete alimentaciju treba da dobije do 5. dana u mesecu za tekući mesec, izvršni postupak možete pokrenuti već 6. u mesecu, odnosno narednog dana.

Isti je slučaj sa jednim mesecom u kome dužnik alimentaciju nije platio. Dakle, dovoljno je da dužnik već prvog meseca po donošenju presude ne plati alimentaciju za tekući mesec, postupak prinudne naplate može biti pokrenut jednako kao i da je nije plaćao godinama.

Naravno, najčešći je slučaj da klijenti dođu sa namerom za pokretanjem izvršnog postupka tek posle nekoliko meseci (nekada i nekoliko godina) kada su iscrpeli svu energiju i živce čekajući da dužnik to „možda dobrovoljno uradi“.

Iz načina na koji je obrađen ovaj deo teksta, jasno je da je naš predlog da se sa pokretanjem izvršnog postupaka ne čeka predugo, već da se blagovremeno reaguje kako bi dužniku odmah bilo stavljeno do znanja da tolerancija za neplaćanje alimentacije ne (treba da) postoji. Suprotno, nepreduzimanjem radnji koje vam naši važeći zakoni stavljaju na raspolaganje, posredno dajete podršku dužniku da istrajava u takvom ponašanju i potvrđujete njegovo nadanje da za nepoštovanje sudske odluke neće snositi nikakve posledice.

Predlog za izvršenje

Izvršni postupak se pokreće tako što izvršni poverilac sam ili preko advokata sudu podnosi predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave. Dakle, predlog za izvršenje je inicijalni akt u izvršnom postupku.

ZIO-m su taksativno navedeni elementi koje treba da sadrži predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave. U vrsti postupaka o kojoj mi ovde govorimo, to su sledeći podaci:

identifikacioni podaci o izvršnom poveriocu i izvršnom dužniku (ime i prezime, prebivalište i jedinstveni matični broj građana za fizičko lice)
izvršna isprava
potraživanje izvršnog poverioca
jedno sredstvo ili jedan predmet ili više sredstava i predmeta izvršenja ili zahtev da se izvršenje odredi na celokupnoj imovini izvršnog dužnika, i
drugi podaci koji su potrebni za sprovođenje izvršenja
navođenje konkretno određenog i mesno nadležnog javnog izvršitelja koji će sprovesti izvršenje

Prema ZIO-u predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave se podnosi u najmanje 4 primerka, zajedno sa izvršnom ispravom. Izvršna isprava se može priložiti u originalu, overenoj kopiji ili prepisu, s tim da svakako treba da sadrži potvrdu o izvršnosti.

Dakle, za podnošenje predloga za izvršenje biće vam potreban original presude kojom je utvrđena visina izdržavanja ili njena overena kopija/prepis. Overenu kopiju možete jednostavno dobiti overom kopije te presude kod javnog beležnika, dok se za dobijanje overenog prepisa presude morate obratiti sudu podnošenjem zahteva (u kom slučaju ćete na dobijanje istog čekati znatno duže).

Zakon propisuje posebna pravila ukoliko se predlog za izvršenje podnosi sudu koji je u prvom stepenu odlučivao o potraživanju izvršnog poverioca. U tom slučaju izvršni poverilac ne mora da priloži izvršnu ispravu, odnosno dovoljno je da podnese samo predlog za izvršenje. Međutim, ukoliko ipak podnese izvršnu ispravu, ne traži se da ista sadrži potvrdu o izvršnosti.

Sud je dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od 8 dana od dana prijema. U pitanju je kratak rok, jer je izvršni postupak po svojoj prirodi hitan. U skladu sa tim je i pravilo da rok u kome su stranke i druga lica dužni da po nalogu suda ili javnog izvršitelja preduzmu radnje ne može biti duži od osam dana. Međutim, u praksi se često dešava da sud ne postupi u ovom roku.

Situacija je svakako bolja po izvršnog poverioca u izvršnim postupcima koji za predmet imaju upravo namirenje potraživanja na osnovu zakonskog izdržavanja, te sudije činjenicu da se radi o zakonskom izdržavanu posebno imaju u vidu kada određuju prioritete u postupanju.

Načelo formalnog legaliteta

Ovo načelo znači da su pri odlučivanju o predlogu za izvršenje sud i javni izvršitelj vezani izvršnom i verodostojnom ispravom, kao i da sud nije ovlašćen da ispituje zakonitost i pravilnost izvršne isprave.

Jednostavnije rečeno izvršni sudija se ne može i neće baviti time da li je presuda pravilna, zakonita, pravedna i sl. dokle god ista poseduje sve one odlike o kojima smo pričali na početku.

Dalje, mora se imati u vidu i sledeće: ukoliko poverilac izdržavanja odluči podnese predlog za izvršenje, vezan je sadržinom izvršne isprave – presude. Dakle, ne može da traži više od onog što je u presudi navedeno.

Ovo posebno ističemo jer su nam se klijenti neretko obraćali sa zahtevom da pokrenemo postupak prinudne naplate alimentacije za neplaćene iznose alimentacije, ali i da tražimo razliku jer su primera radi, polaskom deteta u srednju školu, potrebe deteta znatno porasle. Drugim rečima, klijenti često misle da je bez postojanja presude kojom bi alimentacija bila utvrđena u višem iznosu u odnosu na raniju presudu, moguće tražiti više u izvršnom postupku od onoga što je važećom presudom utvrđeno, jer je iz njihovog ugla nesporno da su potrebe deteta uvećane. Još jedan od slučajeva koji su nam se dešavali u praksi polazi od ideje da se pokrene postupak za izmenu visine alimentacije, a da se onda kroz izvršni postupak koji bi se istovremeno pokrenuo, retroaktivno traže veći iznosi od momenta kada su detetu značajno povećane potrebe, iako opet ne postoji presuda koja bi sadržala te iznose i po osnovu koje bi bilo moguće pokrenuti izvršenje.

Zaključak je da se veći iznosi na ime izdržavanja mogu prinudno naplatiti tek onda kada isti budu utvrđeni novom presudom koja bi zamenila ranije važeću, a postojanje nove presude bi značilo i pokretanje novog izvršnog postupka. O izmeni visine izdržavanja možete više pročitati u ovom tekstu .

Sa druge strane, u izvršnom postupku se mogu tražiti manji iznosi izdržavanja od onih na koje glasi presuda. Do ove situacije će i doći onda kada je dužnik izdržavanja plaćao manje iznose od onih koje je trebalo. Dakle i u situaciji kada dužnik plaća manje nego što je obavezan, rešenje ovakvog vašeg problema je pokretanje izvršnog postupka kojim bi se tražila razlika do punog iznosa izdržavanja na koji je dužnik izdržavanja obavezan.

Dakle, da zaključimo – u izvršnom postupku sud je vezan sadržinom presude kojom je utvrđena visina zakonskog izdržavanja i u istom se mogu tražiti samo oni iznosi na koje presuda glasi pomnoženi sa brojem meseci u kojima je dužnik propustio da izdržavanje plati. Ni u jednom slučaju ne može tražiti više od toga, sve dok u novom parničnom postupku ne bude doneta nova presuda koja bi sadržala veće iznose izdržavanja. Manji iznosi alimentacije od onih na koje presuda glasi se mogu tražiti u situaciji kada dužnik izdržavanja (iz različitih razloga) uplaćuje manje iznose na ime izdržavanja.

Koji organ donosi rešenje o izvršenju?
Odluku o tome da li će usvojiti predloženo izvršenje donosi sud (takva odluka se naziva rešenje o izvršenju), dok samo izvršenje sprovodi mesno nadležan izvršitelj po izboru poverioca.
Tok izvršnog postupka
Nakon što nadležni sud donese rešenje o izvršenju dostavlja ga javnom izvršitelju koji dostavlja jedan primerak dužniku i jedan primerak dostavlja izvršnom poveriocu.

Kada prođe rok za podnošenje prigovora, a izvršni dužnik prigovor ne izjavi, javni izvršitelj otpočinje sa sprovođenjem izvršenja na način koji je označio poverilac u samom predlogu za izvršenje.

Kada je potraživanje poverioca u potpunosti namireno Javni izvršitelj zaključuje postupak i dostavlja poveriocu zahtev za plaćanje nagrade za uspešno sprovođenje izvršenja.

Kada poverilac uplati nagradu, obaveštava o tome Javnog izvršitelja i zahteva da izvršitelj donese rešenje kojim će obavezati dužnika da plati poveriocu troškove postupka koje je eventualno imao pred javnim izvršiteljem (nagrada, advokatski troškovi i drugo). Kada dužnik plati i te troškove ili oni budu prinudno naplaćeni od dužnika, izvršni postupak se konačno završava.
Troškovi izvršnog postupka
U troškove izvršnog postupka se ubrajaju sudske takse, troškovi Javnog izvršitelja koji se tarifiraju prema Javnoizvršiteljskoj tarifi i advokatski troškovi koji se tarifiraju prema advokatskoj tarifi Advokatske komore Srbije.

Sudska taksa koja se u izvršnom postupku plaća je taksa na predlog da se odredi izvršenje, dok se predujam za rad javnog izvršitelja sastoji od naknade za pripremanje, vođenje i arhiviranje predmeta, naknade za preduzimanje pojedinačnih radnji i naknade za stvarne troškove izvršnog postupka ili postupka obezbeđenja. Ukoliko poverioca u postupku prinudne naplate potraživanja zastupa advokat, advokatski troškovi obuhvataju sastav predloga za izvršenje, sastavljanje zahteva za naknadu troškova, te advokatske troškove za sastavljanje eventualno drugih podnesaka.

Cene zastupanja u postupcima naplate potraživanja možete pročitati na našoj stranici – advokatska tarifa.
Ko plaća troškove izvršnog postupka?
U postupku za prinudnu naplatu alimentacije izvršni poverilac je oslobođen i plaćanja sudske takse i predujma za rad javnog izvršitelja.

Ove troškove u većini drugih izvršnih postupaka inicijalno snosi izvršni poverilac, dok ima mogućnost da sve plaćene troškove refundira od izvršnog dužnika po okončanju izvršnog postupka. Međutim, ovaj postupak je baš zbog prirode potraživanja koje se namiruje za izvršnog poverioca lakši, jer je izvršni poverilac oslobođen i obaveze da plati sudsku taksi, ali i obaveze da javnom izvršitelju unapred plati bilo šta kako bi javni izvršitelj otpočeo sa sprovođenjem izvršenja.

Česta pitanja povodom naplate alimentacije:

Na kojoj imovini dužnika je moguće naplatiti se?

U ovim postupcima najčešća sredstva izvršenja su:

izvršenje na zaradi
prenos novčanih sredstava s računa izvršnog dužnika kod banke
prenos sredstava sa štednog uloga ili tekućeg računa izvršnog dužnika
prodaja udela izvršnog dužnika u privrednim subjektima
prodaja pokretnih stvari izvršnog dužnika
prodaja nepokretnosti izvršnog dužnika.

Izvršni poverilac može da predloži da se izvršenje sprovede na celokupnoj imovini izvršnog dužnika, a javni izvršitelj po službenoj dužnosti vodi računa o tome da se izvršenje sprovodi onim sredstvom i na onom predmetu koji su za izvršnog dužnika najmanje nepovoljni.

U praksi se najčešće prvo vrše provere svih računa koje dužnik ima u bankama, a ako nema novca na računima, pokušava se sa izvršenjem na zaradi izvršnog dužnika.

Ukoliko je dužnik nezaposlen, proverava se da li poseduje motorno vozilo, a neretko se, nakon toga, pribegne popisu i proceni pokretnih stvari, ako ništa od prethodno navedenog ne uspe. Ukoliko ni na jedan od napred navedenih načina nije moguće namiriti potraživanje izvršnog poverioca, može se ići i na prodaju nepokretne imovine koju izvršni dužnik ima u svom vlasništvu.

Da li se izvršenje na zaradi može sprovesti i kada izvršni dužnik prima minimalac?

Može. Iako postoje nešto veća ograničenja kada je u pitanju izvršenja na minimalnoj zaradi u odnosu na zaradu ili prosečnu zaradu, kada je u pitanju zakonsko izdržavanje, izvršenje na zaradi dužnika izdržavanja koji prima minimalnu zaradu može se sprovesti do polovine primanja.

Šta ako su protiv izvršnog dužnika pokrenuti i neki drugi izvršni postupci? Kada će izvršenje po osnovu zakonskog izdržavanja doći na red?

Izvršni poverioci koji potražuju zakonsko izdržavanje imaju prvenstvo u namirenju nad ostalim izvršnim poveriocima i kada je izvršenje radi namirenja ostalih izvršnih poverilaca već počelo. Čak i u slučaju postojanja, primera radi, administrativne zabrane radi naplate kredita (koja se često javlja u praksi kao jedan vid opterećenja zarade dužnika) izvršni poverioci koji potražuju zakonsko izdržavanje namiruju se pre poverilaca u čiju korist je uvedena administrativna zabrana.

Da li ću svaki naredni put kada dužnik ne plati izdržavanje morati da pokrećem novi izvršni postupak?

Ne. Jednom iniciran izvršni postupak vas „štiti“ od svakog narednog nepoštovanja presude od strane dužnika izdržavanja. Dakle, kada se jednom pokrene izvršenje i u samom predlogu za izvršenje se to traži, javni izvršitelj će svakog meseca u roku u kome dospeva alimentacija za taj mesec, „skinuti“ naznačeni iznos sa računa izvršnog dužnika.

To, pak, ne znači da plaćanje alimentacije izvršni dužnik ubuduće ne može više vama direktno uplaćivati. Ukoliko izvršni dužnik odluči da redovno plaća alimentaciju, izvršni poverilac je dužan da o tome obavesti javnog izvršitelja.

Da li mogu samostalno da sastavim i podnesem Predlog za izvršenje?

Ne postoje formalne prepreke da poverilac samostalno, bez asistencije advokata sastavi i podnese Predlog za izvršenje radi naplate alimentacije.

Međutim, izvršni postupci su strogo formalni postupci, a Predlog za izvršenje je strogo formalan pravni akt. Ovo znači da on ne može biti u „slobodnoj formi“ već je neophodno da sadrži sve ono što Zakon propisuje i da formulacije u njemu budu takve da se isti može usvojiti. Posledično tome, male su šanse da bilo koji pravni laik može (uz sve informacije do kojih može da dođe on-line) sastavi kakav-takav Predlog za izvršenje koji bi sud usvojio.

Ovo znači da bi najbolje bilo da za sastavljanje Predloga za izvršenje angažujete advokata/advokatsku kancelariju po svom izboru jer bi samostalno sastavljanje Predloga za izvršenje najverovatnije vodilo tome da će biti odbačen kao neuredan. Čak i da se kojim slučajem desi da ne bude odbačen postoji opasnost da nećete adekvatno tražiti kamatu ili da nećete pravilno odrediti sredstva izvršenja što može dovesti do manje naplate alimentacije ili dodatnih poteškoća u naplati alimentacije.

Autor: Advokat Damjana Pavleski