Uloga centra za socijalni rad u sporovima za vršenje roditeljskog prava
Roditeljsko pravo je skup ovlašćenja koja roditelji imaju u odnosu na dete, odnosno reč je o pravu i dužnosti roditelja da se staraju o detetu, što obuhvata čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje i izdržavanje deteta, kao i upravljanje i raspolaganje detetovom imovinom.
Pravo i dužnost da se staraju o detetu roditelji imaju i nakon razvoda braka. Tako, roditelji se mogu sporazumeti o načinu na koji će vršiti roditeljsko pravo, odnosno da li će ga vršiti zajednički ili samostalno. U tom slučaju, sud o roditeljskom pravu odlučuje na osnovu sporazuma roditelja.
Kada Centar za socijalni rad daje nalaz i mišljenje o vršenju roditeljskog prava?
Ukoliko se roditelji nisu sporazumeli o vršenju roditeljskog prava, a imaju zajedničko maloletno dete (decu), sud je, prema Porodičnom zakonu, dužan da od nadležnog Centra za socijalni rad (u daljem tekstu: „CSR“) pribavi nalaz i mišljenje.
Kako Centar za socijalni rad formira nalaz i mišljenje?
U sporovima za vršenje roditeljskog prava sud mora doneti odluku koja je u interesu deteta. Prema tome, i CSR nalaz i mišljenje mora da formira upravo u skladu sa interesom deteta, odnosno interes deteta uzima kao centralni kriterijum kada ocenjuje da li je svaki od roditelja podoban da vrši roditeljsko pravo.
Tako, CSR uzima u obzir sve okolnosti koje utiču na normalan razvoj deteta, poput dosadašnje brige roditelja o detetu, sposobnosti roditelja da prepozna i zadovolji potrebe deteta, komunikaciju deteta sa roditeljem, materijalni status roditelja i slično.
Takođe, CSR vodi računa o uzrastu i polu deteta, njegovim osećanjima, kao i o njegovom mišljenju, ukoliko je dete dovoljno zrelo da isto formira.
Nalaz i mišljenje CSR moraju biti objektivni i zasnovani na pouzdanim informacijama, koje CSR prikuplja iz razgovora sa roditeljima i decom, kao i putem različitih testova, ali i kroz saradnju sa drugim organima, poput obrazovnih i zdravstvenih institucija.
Nalaz i mišljenje CSR moraju biti objektivni i kada je CSR tužilac u sporu za vršenje roditeljskog prava, tako da u tim situacijama nalaz i mišljenje ne sme da izradi onaj CSR koji se nalazi u ulozi tužioca.
Takođe, CSR nalaz i mišljenje zasniva na aktuelnim informacijama, tako da ukoliko se tokom trajanja postupka promene okolnosti pod kojima je CSR izradio nalaz i mišljenje, CSR mora uraditi nov nalaz i mišljenje, u skladu sa novonastalom situacijom, a opet u interesu deteta.
Da li je mišljenje Centra za socijalni rad obavezujuće za sud?
Nalaz i mišljenje CSR su samo jedan od dokaza koje sud može pribaviti u postupku za vršenje roditeljskog prava.
Tako, sud odluku donosi uzimajući u obzir nalaz i mišljenje CSR, ali vodi računa i o ostalim dokazima, poput saslušanja parničnih stranaka, veštačenja, mišljenja drugih nadležnih institucija i slično, sve u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja.
Dakle, sud nije obavezan da implementira nalaz i mišljenje CSR u odluku o vršenju roditeljskog prava, odnosno odluka suda o vršenju roditeljskog prava i održavanju ličnih odnosa roditelja i deteta ne mora da bude identična nalazu i mišljenju CSR, naročito imajući u vidu da je sud u obavezi da od nadležnog CSR zatraži nalaz i mišljenje pre donošenja odluke, ali nije u obavezi da se sa istim u svakom slučaju i složi.
Naravno, imajući u vidu značajnu ulogu koju CSR ima u sporovima za vršenje roditeljskog prava, ukoliko sud odluči u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem CSR, potrebno je da takvu odluku obrazloži, odnosno da ukaže na sve razloge zbog kojih smatra da mišljenje CSR u konkretnom slučaju ipak nije u skladu sa interesom deteta.
Dakle, nalaz i mišljenje CSR predstavljaju predlog CSR o načinu na koji je potrebno odlučiti o vršenju roditeljskog prava, odnosno CSR treba da razjasni i utvrdi činjenice koje su značajne za donošenje odluke, dok samu odluku donosi sud.
Naravno, kako je nalaz i mišljenje CSR samo jedan od dokaznih predloga, stranke mogu da se izjašnjavaju na nalaz i mišljenje, odnosno da ga osporavaju, dok sud, radi razjašnjenja eventualnih nedoumica, može saslušati predstavnika CSR.
Šta se dešava ukoliko nije moguće pribaviti nalaz i mišljenje CSR?
Neretko se dešava da jedan od roditelja živi u inostranstvu, tako da njegov razgovor sa predstavnikom CSR nije moguće organizovati. Međutim, u tim situacijama sud ne može odustati od pribavljanja nalaza i mišljenja CSR već će, bez odlaganja, zatražiti izveštaj relevantne ustanove u inostranstvu i to diplomatskim putem ili direktno, ukoliko je između Republike Srbije i strane države u kojoj se jedan od roditelja nalazi zaključen sporazum o pružanju pravne pomoći.
Kako CSR sačinjava nalaz i mišljenje?
Prilikom pružanja usluga socijalne zaštite, socijalni radnici zaposleni u CSR se moraju pridržavati zakonom propisanih načela, kao što su načelo blagovremenosti, efikasnosti, načelo zabrane diskriminacije itd.
Sva propisana načela su zapravo smernice za postupanje socijalnih radnika, tako da se istih socijalni ranici moraju pridržavati prilikom razgovora sa strankama, koji prethodi sačinjavanju nalaza i mišljenja, kao i prilikom sačinjavanja istog.
U praksi, međutim, socijalni radnici neretko odstupaju od navedenih smernica. Tako, u postupcima koji se vode povodom vršenja roditeljskog prava, socijalni radnici prilikom razgovora sa strankama i prilikom izrade samog nalaza i mišljenja uglavnom favorizuju majke, odnosno neretko prednost daju majkama u odnosu na očeve, naročito ukoliko je reč o deci mlađeg uzrasta. U određenim situacijama takvo postupanje CSR, koje je postalo čak i neka vrsta prakse, je neopravdano i nije u skladu sa interesima deteta.
Naravno, u situaciji kada je majka npr. zavisnik i nema sredstava da obezbedi sve što je detetu potrebno, a otac poseduje sve potrebne roditeljske kvalitete i materijalno je obezbeđen, jasno je da roditeljsko pravo treba da vrši otac. Međutim, kada situacija nije ovako jasna, CSR uglavnom ipak postupa u korist majke.
Takođe, dešava se da socijalni radnik, nakon održanog razgovora za jednim roditeljem, drugog roditelja obavesti o tome kako je protekao razgovor, iako je reč o poveriljivim informacijama.
Na kraju, ističemo da je još jedan od problema u postupanju CSR i neažurnost, odnosno neretko se dešava da CSR nalaz i mišljenje pošalje sudu neposredno pre održavanja ročišta. To znači da stranke nemaju dovoljno vremena da se sa istim upoznaju, zbog čega se ročišta odlažu, a samim tim se odlaže i donošenje odluke u porodičnim sporovima, koji su, po prirodi stvari, ali i po zakonu, hitni.